Ovo je komad sa tri lica, a mogao je da ima trideset, ili tri miliona, bitna je poruka...

...Iz svega izdvajam jednu misao:

Budućnost nemam a prošlost nikakva!
Bivše države, bivše lepotice,
bivše nežnosti, uspomene...
Beznadežno! Šta dalje?
Preporučujem ljubav!
Ko voli ljude živi u širokom prostoru,
pod velikim nebom, bez granica.
Ko voli ljude, nikad nije beznadežan!
Ovo je znači, ljubavna drama!

Autor Ljiljana Lašić

Jasmin... lik zalutao u zemlju u kojoj traži spas od rata i strahota kojima nije pripadao, koje ničim nije izazvao, ali čiji ga odjek prati u stopu. Da li je Beograd spas, da li će u njemu pronaći mir, ili bar dobiti vizu za neku drugu zemlju, za neki drugi srećniji svet?

Marlena... psihijatar, čija je sudbina slična svim dušama odraslih u vremenu komunizma i koja tek na kraju života nalazi utehu u veri svojih dedova koje se tako lako celog života odricala . Njena pobožnost, tako naknadna, ne donosi mir njenoj izgubljenoj duši... Bila je kćer ambasadora u Francuskoj i slepo je brinula o ocu ne vodeći računa o sebi...

Staša... slikarka, naizgled tako okrutna, sklona razvratu, ljubitelj svake vrste skandala, slobodna, rečita, prkosi svetu i slika samo đavole... Slika ono što vidi oko sebe.

Ko je ovde žrtva, ko plemenit, ko okrutan? Ko je hrišćanin, a ko ateista, otkriva kraj ove priče, koju vam nećemo otkriti

Tekst: Ljiljana Lašić, Režija: Vladimir Lazić Uloge: Rada Đuričin, Ljiljana Lašić, Ivan Bosiljčić

Šta je o pozorištu Slavija rekao GRADIMIR GOJER (član žirija VII međunarodnog pozorišnog festivala SLAVIJA 2008):

SLAVIJA:
LJUBAVNI AKT TEATARSKIH PROFESIONALACA SA TEATROM

Pozorište Slavija već sedmu godinu uspijeva u maksimalno nezahvalnim uvjetima održati jedan festival kao krunu djelatnosti teatra, koji redovito, svakoga dana, deset meseci, ima predstavu, u kojem se publika niti jedanput, do danas, nije „razboljela”, dakle koji je redovito pun. Upoznavši festivalsku srž, srčiku onoga što je bitnost ove manifestacije, bilo kao gledalac, ili član žirija, upoznao sam zapravo mjesto nepotkupljive, krajnje relevantne teatarske radionice, unutar koje, svake godine biva valoriziran napor velikog broja teatarskih strastnika, sa različitih paralela Europe i svijeta.
Festival Slavija ni u jednoj svojoj fazi, niti u jednom svom segmentu djelovanja nije elitistički, ponajmanje hoštaplerski pogled na teatar, to je jedna manifestacija maksimalno okrenuta publici i teatarskom establišmentu, u isto doba! To je istinski teško postići.